Svakog Božića, već gotovo deset godina, u crkvi Bl. Augustina Kažotića u Zagrebu pjesmom čestitamo Božić svim župljanima. Uvijek smo nastojali izabrati neku pjesmu iz bogate riznice hrvatskih Božićnih pjesama te smo kroz godine skupili priličan broj različitih napjeva iz svih krajeva Hrvatske, dostatnih za jedan koncert. I tako se rodila ideja!

Kad već snijeg nije padao za Božić, odlučio je padati uvečer našeg Božićnog koncerta 02. siječnja 2016. godine što je cijelom koncertu dalo i dodatni ugođaj, ali i nama pokazalo da niti vremenskih uvjeti nisu prepreka dragim prijateljima i rodbini da nas dođu podržati u onome što radimo.

Božićno putovanja pjesmom započeli smo napjevom iz Neviđana s otoka Pašmana Na dobro nam Božić dojde, a put nas je vodio preko svima poznatihRadujete se, Veseli se Majko Boža, Svim na zemlji, istarske Porodil se kralj nebeski, međimurske Zdravo budi mladi kralju, vodičke Veselmo se i Božićnih zvona do dubrovačke Kolendre. Naše druženje oplemenili su i dragi nam gosti i prijatelji iz župnog zbora Osvit.

Cijeli koncert je protekao u veseloj i prijateljskoj atmosferi, koja se nastavila i nakon koncerta u ugodnom druženja, a i u ovaj događaj smo nastojali ugraditi i dodatnu humanitarnu notu te smo prikupljali sredstva za najpotrebnije korisnike župnog Karitasa.

Nastavljajući običaj da, pored uobičajenih tjednih i mjesečnih nastupa, svakih nekoliko godina održimo koncert – prije svega za naše obitelji, rodbinu i prijatelje, kao i za sve one koji su cijelo vrijeme uz nas – izveli smo u siječnju i veljači 2015. u Zagrebu čak dva koncerta. Rezultat je to u svakom slučaju povećanog interesa za našim koncertima i proširenja naše publike. Istini za volju, treba reći da je to dobrim dijelom zbog toga što su se u međuvremenu bitno povećale naše obitelji budući da su članovi klape „Furešti“ Zagreb osnovane 2004. godine kao dio „Udruge Marjan – udruge za očuvanje i promicanje hrvatske kulturne baštine“ i sami većinom postali muževi i očevi. Isto tako smo od studenata postali i zaposleni, što je dodatno povećalo naše krugove prijatelja. Ako tome pridodamo i da se prilično proširio glas kako naši koncerti traju kratko, zabavni su i opušteni, sadrže zanimljive goste i uvijek završavaju domjencima s našim vlastitim suhomesnatim proizvodima na kojima nastavljamo dugo u noć pjevati s publikom i gostima – nije potrebno dalje uvjeravati kako im se svi veselimo.

Prvi je koncert održan 31. siječnja u kazalištu KNAP na Peščenici, a drugi 7. veljače 2015. u dvorani Centra za kulturu Trešnjevka. Peščenica je bila povratak tamo otkuda je sve počelo, kada su prije 10 godina (zar je već toliko prošlo!?) dečki nakon pjevanja u crkvenom zboru u kapelici na Volovčici odlučili krenuti sa samostalnim uvježbavanjem višeglasnog pjevanja, primajući naravno nove članove i prijatelje. Trešnjevka je pak bila iskorak u nove zagrebačke kvartove zahvaljujući ponajprije ravnateljici Centra koja nam je rado ustupila dvoranu i prostor za domjenak.

Upravo zbog toga što smo glazbeno započinjali u sklopu crkvenog pjevanja, koncerte smo otvarali duhovnim skladbama, svjedočeći s jedne strane o toj povezanosti, ali ujedno i podsjećajući na veze gregorijanskog, crkvenog i klapskog pjevanja kroz povijest razvoja klapske pjesme. Neposredno pred prvi koncert nas je doduše napala gripa i neki su se članovi klape jedva držali na nogama, ali su s voljom i osmijehom ipak uspješno odradili koncert. Bio je pripremljen danas možda manje rašireni repertoar klapskih pjesama poput „Švet Ivane o moga Trogira“, „Zvona moga grada“, „Moja kaleta“, „Ne budi me mati“, „Ponistra je drivo“, „Vratija se Šime“. Naravno, na kraju – kad iz publike čujete glasove „Tata, tata!“ – nije bilo moguće izbjeći završnu, sa zadovoljstvom izvedenu, toliko popularnu pjesmu „Vilo moja“.

Između izvođenih pjesama voditelj koncerta pripovijedao je o značenju tih pjesama, onome kako ih dečki doživljavaju ili su ih podsjetile na njihova djetinjstva, kao i s kojima su se najviše mučili u vježbanju, ali i anegdotama iz života klape. Željeli smo o svemu govoriti u humornom tonu, šaleći se na svoj račun, čemu su zasigurno doprinijele i fotografije koje su se projicirale prije koncerta izdvajajući brojne zanimljivosti s naših nastupa i posebno druženja. Osim tog životnog i već prije spomenutog glazbenog edukativnog karaktera, oba koncerta imala su i humanitarnu notu. Nastavak je to djelovanja udruge kako kroz projekt pjevanja u zagrebačkim domovima umirovljenika, tako i suradnju s udrugom „Vjera i svjetlo“, zajednicom koja okuplja osobe s intelektualnim teškoćama, njihove roditelje i prijatelje. Ovoga puta dobrovoljni prilozi s besplatnih koncerata bili su namijenjeni udruzi „Betlehem-Zagreb“, kao pomoć trudnicama i samohranim majkama koje su spremne roditi ili su rodile usprkos svim teškoćama kojima su izložene. Zahvaljujući dobroti svih koji su se odazvali pozivu, na oba su koncerta prikupljeni lijepi iznosi pomoći.

Veseli zbog toga što su koncerti uspješno održani, sa zadovoljstvom smo se nastavili družiti s našom publikom i gostima na domjencima nakon koncerata. Na Peščenici je to bilo u obližnjoj crkvi bl. Augustina Kažotića u kojoj dečki često pjevaju i imaju probe, gdje su nam se pridružili brojni župljani, a na Trešnjevci u sklopu dvorane, gdje je zasvirao i tamburaški sastav „Legende“ iz Velike kraj Požege, naši dragi prijatelji koji su bili gosti koncerta. E to je bila fešta!

Ostaje nam na kraju samo zahvaliti svima koji ste došli na koncert, nasmijali se, zapljeskali i zapjevali s nama za vrijeme koncerta kao i nakon njega, odnosno pomagali nam u pripremi i organizaciji. Svi smo od vas dobili mnogo poticaja za nove glazbene ideje i susrete, zato nas nastavite pratiti na našim internetskim stranicama i facebooku, ako već do vas ne dospije jedan od naših e-mailova! Do novih susreta, veselo vas pozdravlja klapa „Furešti“ Zagreb!

U subotu 27. rujna 2014. nastupili smo na smotri klapa u Murteru u sklopu manifestacije „17. Dani latinskog idra, Murter 2014.“.

Prekrasna manifestacija koja traje cijeli kolovoz i rujan s mnoštvom događaja vezanih uz kulturno-folklorno-povijesnu baštinu toga kraja. Manifestaciju organizira udruga „Latinsko idro Murter – Betina“ pod pokroviteljstvom općine i turističke zajednice Murter – Kornati.

Najveći naglasak je na autohtonu betinsku gajetu i latinsko jedro, tipično za mediteranske zemlje, koje se sve rijeđe koristi u plovidbi i potrebno je kako kažu u udruzi „mobilizirati posljednje idrače“ i objašnjavaju što je to rečenicom: „Latinsko idro je podsjetnik na jedan način života, na jedan izniman prostor, na jedan duhovni svijet i njegovo postojanje. Latinsko idro je sinteza svih djelatnosti i postupaka, svih znanja i obrta, svih pomorskih vještina i iskušenja, stanja duha i vjerovanja, svega što se plelo po ovom čudesnom akvatoriju. A u ishodištu svega toga je stajao brod. On je bio stožer oko kojega se sve vrtjelo. Ništa na ovoj neobičnoj točki Jadrana nije bilo moguće bez njega i njegova jedra. Kao i u knjizi Postanka: sve je bilo brod i sve je po njemu postalo. Mi smo on sam. Latinsko idro – to smo mi.“ (više na http://www.latinskoidro.hr/ ).

Bila nam je posebna čast nastupiti na ovom događaju. Zahvalni smo organizatorima i domaćoj klapi „Mela“ na ukazanom povjerenju i pozivu. Hvala im na iznimnoj gostoljubivosti i što su nam omogućili nastup s ponajboljim hrvatskim klapama od kojih smo imali priliku puno naučiti.

Doživljaj je upotpunilo sudjelovanje na nedjeljnjoj svetoj misi koju smo pjevali sa ženskom klapom Narenta iz Mostara.

Svaka tradicija jednom mora započeti…nadamo se da je naša tradicija prvomajskog, obiteljskog okupljanja u Letovaniću započela lani i da će se nastaviti kroz sljedeće godine, a možda i na nove generacije koje nakon ovog druženja odmah drugi dan pitaju: “A kad ćemo ponovo u Letovanić?”.

A očigledno i Gospodin podržava ovu našu započetu tradiciju…jer kako inače objasniti da je cijeli tjedan padala kiša te da je i na sam dan okupljanja u Zagrebu ujutro tako lijevala kiša da su se neki pitali kamo to idemo. A isto je bilo i po povratku u Zagreb.                         No, u Letovaniću je gotovo cijeli dan sijalo sunce, kiša se samo nakratko stidljivo pojavila i odmah nestala, a oblaci su se raspršili i pobjegli kao Matine ovce po dijelu dvorišta za koje je mislio da u nj ne mogu ući. Djeca su se veselila ovcama i konjima, a stariji su veću pažnju pridali janjcima, da ne kažemo janjetini.                                                           Osobitu pažnju najmlađih privuklo je malo ždrijebe, a svjedočili smo i tradicionalnom liječenju konja. Obišli smo i novi teren za painball, no na veliku žalost okupljenih isti nismo isprobali, više zbog nedostatnog broja zainteresiranih igrača nego zbog činjenice da je teren bio prilično natopljen. Ovo svakako planiramo u skoroj budućnosti.

Obzirom na to da se muški dio udruge nalazi svaki tjedan, boljim polovicama je ovo bila prilika da se međusobno izmjene mišljenja od djeci, odgoju školi, muževima, budućnosti…

Naravno, kao što to i uvijek bude na našim druženjima, bilo je tu i neizostavne pjesme…

Još ima nešto tradicionalno u našim dosadašnjim prvomajskim druženjima… uvijek imamo barem jednu trudnicu…nadamo se da će se i ta tradicija nastaviti sljedeće godine, a kandidatica nam (Bogu hvala!) ne nedostaje.

Ove godine skupštinu smo održali na seoskom gospodarstvu obitelji Kezele. U prekrasnom ambijentu idilične prirode i rustikalno uređenim prostorijama poslužen nam je kraljevski ručak imenom Moslavački stol.
U obiteljskom ozračju podružili smo se i završili skupštinu. Dnevni red, izvještaj i osvrt na prošlu godinu, planovi i prijedlozi za iduću, rasprava, komentari i glasovanje se vode dva mjeseca prije svečanog ručka putem interneta. Prije ručka pročitali smo izvještaj i zaključke, uz još pokoji komentar, a nakon ručka završili smo skupštinu uz pjesmu i gitaru, na veliku radost domaćina .
Nama najveći događaj u 2014. je proslava desetog rođendana svečanim koncertom u listopadu. O tome i ostalim aktivnostima ćemo vas još obaviještavati.

Na prvi pogled se čini kako od kolovoza nismo ništa radili. Ovdje ništa ne piše, nema slika, tonskog ili video zapisa… No bili smo vrlo aktivni.                                                           Uz obiteljske obaveze, posao, hobi, te aktivnosti u župnim i društvenim zajednicama sve preostalo slobodno vrijeme ide u prilog našoj maloj udruzi. Pod time mislim i na naša međusobna druženja za stolom ili u prirodi, na zajedničkom ljetovanju, roštiljanjima, pomaganje članu oko selidbe, pomaganje članu da se oženi itd.

Pored nekoliko gaža, volonterskih akcija, podrške inicijativi ”U ime obitelji”, izdvojio bih edukativno glazbeni nastup u domu umirovljenika sv. Ana. Sada već našim (neću reći starim) dragim prijateljima kojima redovito dolazimo zapjevati, izveli smo malo drugačiji program. Uz izbor tradicionalnih klapskih pjesama voditelj je pripremio i poneku crticu koja objašnjava svaku pjesmu te priču o povijesti i tradiciji klapskog pjevanja.                               Bilo je vrlo zabavno i poučno.

                                                                                        U prosincu smo imali tradicionalno kolinje na kojem klapa priprema suhomesnate delicije za druženja i posebne prilike (kao što će biti proslava 10. rođendana u 2014.).               Od aktivnosti u župi također smo pjesmom doprinjeli svečanosti listopadskih pobožnosti , adventskom ozračju pjevajući zornice, a vrhunac je bio ministriranje klape na božićnoj misi te čestitka župljanima četveroglasnom izvedbom pjesme ”Zdravo budi, mladi Kralju”.

Bilo je svega u duhu onoga što promičemo. Vjeru, obiteljske vrijednosti, tradiciju, domoljublje. Slijedi nam redovna godišnja skupština, pa što ćemo tamo odlučiti čitajte u našoj sljedećoj objavi.                                                                                                     Sretna vam, uspješna, blagoslovljena 2014. Godina

Nastavi čitati →

U subotu 24.08.2013. klapa Furešti se zaputila u Letovanić u Sisačko-moslovačku županiju, gdje smo nastupili na prvim letovanskim ribljim večerima. Događaj je to koji se uz kulturno turističku manifestaciju ”Letovanić, selo pokraj Kupe” navezuje na tradicionalnu proslavu blagdana sv. Bartola. Događaj organizira turistička zajednica općine Lekenik i župa Žažina.                                                                                                                           Osim natjecanja u starim sportovima i utrci kupskih čamaca od Starog Broda do Letovanića, Letovanci s prijateljima iz mjesta Vid kraj Metkovića pripremaju razne poslastice od slatkovodnih i morskih riba.                                                                          Nas je dočekala i ugostila obitelj Mate Brodarića, člana odbora TZ Lekenik, koji je ujak jednog našeg člana pa ga svi zovemo ujo. Mato nas je proveo kroz Letovanić pokazavši nam poznatu turopoljsku arhitekturu drvenih kuća kojima ljudi polako vraćaju stari sjaj.

U prekrasnom ozračju na letovanskoj glavnoj plaži bila je postavljena bina na vodi. Uz rijeku su gorijele vatre na kojima su se spremale riblje delicije poput šarana na rašljama, brujet od jegulja i žaba, cipol i lubin na gradele, fiš-paprikaš itd.                                            U prigodnom programu podijeljene su nagrade pobjednicima u starim sportovima, a atmosferu su pjesmom podgrijali KUD ”Poculica” iz Letovanića, pučki pjevači župe Gospe Snježne – Vid i klapa Furešti iz Zagreba. Nakon nastupa u ugodnom druženju ispunjenog pjesmom lijepo smo se proveli pod vedrim nebom. Bila nam je čast i zadovoljstvo gostovati na ovoj manifestaciji u Letovaniću, selu pokraj Kupe.

Zbog lijepih prošlogodišnjih iskustava sa zajedničkog ljetovanja, odlučili smo se i ove godine odvažiti na ljetnu avanturu u Bolu, uz blagoslova oca Damira. Ove smo godine bili puno organiziraniji i pripremljeniji, te smo većinu stvari ponijeli iz Zagreba, zbog poznatog virusa koji zahvati našu obalu u ljetnim mjesecima gdje cijene svega  odu u visine neslućenih razmjera.                                                                                                   Smješteni smo bili kao i prošle godine u župnom uredu. Dani su nam bili ispunjeni uglavnom cjelodnevnim boravkom na plaži, kupanjem, večernjim roštiljom,  pjesmom, te ponekom večernjom šetnjicom. Atmosfera je bila jako ugodna i opuštena. Na molbu oca Damira predvodili smo pjesmom jutarnju nedjeljnu misu, za što smo dobili pohvale od strane župljana kako smo pravo osvježenje. Sudjelovali smo i na procesiji za blagdan Velike Gospe.                                                                                                                           Svako ljetovanje ima svoje zanimljive priče, tako smo i mi otkrili, da su neki članovi uz svoj poznati temperament, pravi poligloti. Uvjerili smo se da je kvaliteta crnog vina iz samostana i dalje na visokom nivou. Onima koji su s nama prvi puta, trebalo je malo vremena da se naviknu na zvonjavu sa susjednog zvonika. Prisustvovali smo i koncertu poznate muške klape Braciera,  redovitog sudionika finala Omiškog festivala. Razmijenili smo kontakte i radujemo se daljnjoj suradnji.                                                                     Tako je završilo ovogodišnje ljetovanje, kratko, ali slatko, uz najavu ocu Damiru da se vidimo i dogodine.

Idemo još jednom…

” Dođite jednom u Veliku moju, s nama dočekati slavonsku zoru.

Sve će vas Velika primiti rado, jer u njoj je veselo staro i mlado.”

I došli smo opet, unatoč neumornoj kiši koja se odlučila veseliti zajedno s nama na ovom velikom događaju. Ovo je šesti put da sudjelujemo na tradicionalnim Danima međunarodne smotre hrvatskog folklora ”Čuvajmo običaje zavičaja” u Velikoj te očito je već da smo poželjni gosti jer ovo je postala naša draga tradicija.

Kulturna baština, materijalna i nematerijalna, zajedničko je bogatstvo čovječanstva u svojoj raznolikosti i posebnosti, a njena zaštita jedan je od važnih čimbenika za prepoznavanje, definiranje i afirmaciju kulturnog identiteta što svojim primjerom iznova uvijek dokazujemo.

Klapa Furešti zaputila se u subotu ujutro  prema Velikoj te prva postaja kod domaćina Lukačevića je neizostavni dio započetog putovanja. Posjet Lugarnici i susret sa Stanom i Zdenom ukazala je na veliku ljubav Velike prema pjesmi „Ne diraj moju ljubav“ koju smo uvježbavali dugo u noć uz kapljice poznatog vina te smijeha.

U poslijepodnevnim satima bili smo dio tima izlagatelja „najdužeg stola na najmanjem prostoru“ (postavljeni šator zbog padalina) gdje smo ljudima ponudili sir i vrhnje s lukom i naše kobasice koje smo napravili ove zime. Zadovoljni izlaganjem te mnoštvom ljudi koji su ponovno dokazali svoju ljubav prema tradiciji, navečer smo došli kod gazde Ćorluke te u atriju pjevali i uživali u pronađenoj maloj harmonici koja je nekima probudila neostvarene dječje snove.

Nedjeljna sveta misa u 11 sati primila je mnoga društva iz Hrvatske, susjednih zemalja Mađarske, BiH-a te ostalih zemalja koji su prinosili darove: žito, vino, vodu, Bibliju, sliku majke Božje. Svećenik je u propovijedi ukazao na razočaranje  čovjeka u Boga, u svijetu pogođenom bolestima,osobito djece, ratovima, nepravdama, neimaštinom i neizvjesnoću ,ali je podsjetio na iskustvo vjere – molitvu, o kojoj ovisi vjerovanje i oživljavanje nas samih, jer nas povezuje s Bogom.

Nakon toga smo popričali s ponovno novoizabranim načelnikom te mu čestitali na premočnome izbornom uspjehu,  svratili na degustaciju kod gospodina Perića gdje smo probali njegova vina. Popodne smo proveli kraj i ispod šatora gdje smo nastupali s naše dvije pjesme: „Tebe tražim“ po obradi klape HRM-a sv. Jurja i narodna „Vratija se Šime“. Izmjenjivalo se 13 društava što je bilo popraćeno raznoraznim nošnjama, notama tambura nošenih pljeskom za pljeskom.

Neizostavna tombola nas nije baš išla ove godine, no dobiveno je našlo svoj pravi put. U smiraj dana  i sjećanja već zaboravljene kiše, zadnje sate uživali smo u domu na večeri gdje su nas zabavljali tamburaši „Legende“ , a Stana je pjesmom i već svojim poznatim dobrim glasom otvorio večernji program.

I tako, tiho i pritajeno došlo je vrijeme rastanka s Velikom, velikom Velikom.

Zahvalnica i butelje vina pratile su nas na putu ka Zagrebu u mislima zadovoljstva, srca ispunjenog te sjećanja nezaboravnih.