U jutarnjim satima za praznik rada, članovi udruge krenuli su u Letovanić na obiteljsko imanje Brodarić, kod ujaka našeg Đure. Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu toga dana, daleke 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a dosta je radnika osuđeno na smrt.  Poslanici udruge za iskazivanje nezadovoljstva građana i iskazivanje želje i volje za neka bolja, novija svitanja u Zagrebu bili su Maja i Branimir Janković. Vjerojatno su im za to vrijeme pokvarili papučicu gasa da dogodine ne budu barem u prvim redovima….šala!!! Bilo je vruće i sparno, ali ni približno toliko koliko je bilo malom janjčiću koji se okretao za nas na vatrici. Ražnjiće smo roštiljali Mario i ja (autor ovog kratkog članka) , dok su žene priredile salatu i sve potrebito uz stol. Konji su bili iznenađenje definitivno kako za djecu tako i za neke odrasle. Riječ je o konju posavcu koji filogenezu vuće još iz ilirskih i keltskih vremena koje su Hrvati zatekli dolaskom na naše prostore, a isto tako i doveli sa sobom. Nešto je temperamentniji, pouzdan i inteligentan, dobre ćudi i karaktera. Za uzjahati ih najviše hrabrosti i oduševljenja su pokazala djeca, a neki muški članovi su ipak pitali za najveću dopuštenu nosivost. Nakon ručka bilo je najbolje “ubit’ oko” ali kava-dvije su nas “podigle” da zapjevamo uz gitaru majstora dr. Milana i dobre glasnice članova klape. Jelo se slasno i pilo do zalaska sunca kada smo pošli doma.