Kao muška klapa koja se rado odaziva na nastupe i druženja u Hrvatskoj i inozemstvu, sa zadovoljstvom smo prihvatili poziv p. Tomislava da dođemo pjevati na tradicionalnoj pokladnoj zabavi koju svake godine priređuje Hrvatska katolička misija u Parizu. Bila je to dobra prilika da osim dodatnog upoznavanja Pariza posjetimo i p. Tomislava, našeg bivšeg župnika u župi bl. Augustina Kažotića u Zagrebu, s čije je dužnosti i otišao 2011. godine na novu službu u Pariz. Naša veza s p. Tomislavom seže od župnog vjeronauka i zbora, raznih (fizičkih!) poslova za potrebe župe, a nastavila se pjevanjem na misama nakon osnivanja klape „Furešti“ 2004. godine, što je sve dokumentirano u monografiji Župa bl. Augustina Kažotića 2001.-2011. (Zagreb 2011). Klapa „Furešti“ formirana je uglavnom od članova župe s ciljem nastavka druženja na temelju uspostavljenog zajedništva, u čiju je svrhu osnovana i „Udruga Marjan – udruga za očuvanje i promicanje hrvatske kulturne baštine“ (www.udruga-marjan.hr).

Veseleći se novoj prigodi za druženjem i dodatnim povezivanjem, u Pariz smo krenuli 11. veljače 2012. praćeni velikim snijegom i hladnoćom u Hrvatskoj, a dočekani toplijim i vedrim vremenom u Parizu. Tijekom prvog dana ostalo je vremena samo za zajedničku večeru s domaćinima u misiji, p. Tomislavom i časnim sestrama Ernestinom i Željkom, te za tonsku probu u dvorani u kojoj će se održavati pokladna zabava. Sutradan, u nedjelju, pjevali smo na sv. misi u 12h, što nam je bilo posebno drago. Na misi smo izveli nekoliko novijih, modernih duhovnih pjesama, kao i tradicionalne hrvatske pučke pjesme kako bi nam se i svi ostali mogli pridružiti u zajedničkom pjevanju.

Nakon mise uslijedio je ručak i pokladna zabava u dvorani ispod crkve. Trebamo odmah reći da nam je drago što smo imali prigodu doživjeti to veselo i za nas zanimljivo iskustvo. Nismo naravno znali kako izgledaju priredbe i zabave Hrvata i njihovih gostiju u Parizu, stoga je pokladna zabava bila odlična prilika doći u kontakt s njima, upoznati se, čuti kako žive i rade, te dakako kako se zabavljaju. Već pri prvim upoznavanjima zapazili smo da naši domaćini potječu iz raznih regija Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kao i da su im se na zabavi pridružili dragi gosti iz Slovenije, Poljske i naravno domaćini Francuzi. Zbog toga se i naš glazbeni repertoar sastojao od pjesmama iz svih hrvatskih regija, pa su se na nastupu mogle čuti pjesme iz Dalmacije, Zagorja, Slavonije, Hercegovine… Mi smo inače klapa koja pjeva uglavnom dalmatinske klapske pjesme, višeglasno i a capella, ali smo za ovu prigodu, uz pomoć gitare, izveli i niz popularnih, zabavnih i domoljubnih pjesama. Konačno, kako su naši domaćini bili iznimno plesno raspoloženi, repertoar se – posebno što je zabava sve više odmicala – nametao jednostavno sam po sebi. Od dalmatinskih pjesama poput „Večeras je naša fešta“ preko slavonske „Juliške“ do nezaobilaznih hitova Miše Kovača. Na podiju se posebno isticala jedna dobro uigrana grupa koja je uvijek iznova tražila slavonske pjesme tako da se ono poznato slavonsko ijujukanje neprestano razlijegalo dvoranom. I mi iz klape, premda svi odreda mladići, bili smo zadivljeni plesnom energijom naših domaćina, posebno onih starijih! I to u kontinuitetu od početka nastupa u 13h pa do kraja zabave oko 18, 19h! Neki od nas su im se pridružili u plesu, ali njihov ritam nije bilo nimalo lako pratiti. Kao zanimljivost ističemo i da je bilo nekih pokušaja da se ostvare određeni kontakti za naša dva još neoženjena člana klape.

Tijekom zabave je – u pauzi između dvaju glazbenih i plesnih dijelova – održan i izbor najbolje maske među najmlađima. Budući da nam je kao klapi pripao zadatak da predstavljamo žiri, možemo samo potvrditi da uopće nije bilo lako izabrati samo tri maske od toliko maštovito maskirane djece. Naš je izbor pao na malu bolničarku, vilu i gusaricu, kojima smo podijelili poklone koje su pripremile časne sestre, a svima ostalima pripali su bomboni.

 Završetkom pokladne zabave svi smo iz klape dijelili osjećaj ugodnog i emotivnog nastupa. Bilo nam je drago što smo, kako je zabava odmicala, malo po malo upoznavali naše domaćine: od plesača na plesnom podiju, preko kuharica koje su priredile odličan ručak za sve, do onih u drugim dijelovima ispunjene dvorane u kojoj je bilo između 150 i 200 ljudi. Bilo je zanimljivo čuti kako žive u Parizu i koliko često posjećuju Hrvatsku. Govorili su nam koliko naporno rade u Francuskoj i koliko im stoga ove zabave koje priređuje misija znače. Čuli smo i o njihovim naporima da, u sklopu misije i u suradnji sa p. Tomislavom i časnim sestrama, organiziraju uvijek nove susrete na kojima će ih se što više okupiti i na kojima će se družiti. Mogli smo se osvjedočiti i koliko se trude kako bi djeca i mladi naučili ili ne zaboravili hrvatski jezik i imali kontakt s zemljom iz koje potječu njihovi roditelji ili bake i djedovi.

Nakon pokladne zabave u nedjelju, ponedjeljak je bio dan za razgledavanje Pariza. Vođeni p. Tomislavom obišli smo poznate pariške lokalitete i kupovali poklone i suvenire za naše obitelji. Iako je dan protekao u cjelodnevnom hodanju i obilaženju, navečer je u misiji opet odjekivala naša pjesma i smijeh.

Smješteni za ta četiri dana u misiji, imali smo prigodu upoznati život u njoj, način na koji funkcionira i razne aktivnosti koje se u njoj odvijaju. Saznali smo nešto više i o naporima koje misija ulaže za zadržavanje crkvenog i pastoralnog prostora koji je dosad koristila. Na kraju možemo samo potvrditi da smo zahvalni na pozivu te gostoprimstvu koji su nam pružili p. Tomislav i časne sestre Ernestina i Željka. Bio je to lijep i ugodan boravak te srdačno druženje s našim domaćinima. Hrvatskoj katoličkoj misiji u Parizu želimo i dalje puno uspjeha u radu i okupljanju Hrvata te joj poručujemo – vidimo se opet! Moramo, između ostalog, još jednom ispitati mogućnosti spomenutih kontakata koji bi možda vodili sakramentu braka! Više nego dovoljan razlog, zar ne? Donc, merci beaucoup et a bientôt à Paris!

Klapa „Furešti“